dr Jovan Lazović

redovni profesor u penziji



Bibliografija


Pogledajte bibliografiju.

Odabrani naučni radovi:


Й.П.Лазович:
ОПРЕДЕЛЕНИЕ КРАТЧАЙШЕГО РАСТОЯНИЯ МЕЖДУ ОРБИТАМИ АСТЕРОИДОВ С МАЛИМ ВЗАИМНЫМ НАКЛОНОМ,
1967, Aкaдeмия нaукa CCCP, Бюллeтeнь Институтa тeoрeтичeскoй aстрoнoмии, XI (1), 57
J.Lazović:
DETERMINATION OF PROXIMITY OF ELLIPTICAL ORBITS OF CELESTIAL BODIES BY WAY OF ECCENTRIC ANOMALIES,
1981, Publications of the Department of Astronomy, 11, 65


Biografija


Rođen je 22. maja 1931. godine u Beogradu. Diplomirao je 1954. na Astronomskoj grupi Prirodno-matematičkog fakulteta (PMF) u Beogradu, gde je i doktorirao 1964. u obasti astronomskih nauka sa doktorskom disertacijom Važnije osobenosti u kretanju kvazikomplanarnih planetoida. Kraće vreme bio je honorarni profesor matematike u Brodarskoj srednjoj tehničkoj školi i školi „Precizna mehanika” u Beogradu. Kao pripravnik profesor srednje škole dodeljen je na rad PMF u Beogradu na Katedri za mehaniku i astronomiju 1954, gde je za asistenta izabran 1957. godine. Držao je vežbe iz predmeta: Opšte astronomije, Opšte astronomije II, Položajne astronomije, Položajne astronomije I, Teorijske astronomije i Teorije i prakse numeričkih računa. Za docenta je izabran 1967. za predmet Nebeska mehanika, kada je prvi put, posle penzionisanja profesora Milutina Milankovica, Katedra za astronomiju PMF dobila stalnog nastavnika za nebesku mehaniku, za vanrednog profesora izabran je 1976, a za redovnog profesora 1982. godine za predmete: Nebeska mehanika i Teorija kretanja Zemljinih veštačkih satelita. Penzionisan je 1. januara 1997. godine. Kao nastavnik predavao je sledeće predmete na redovnim studijama: Nebesku mehaniku, Teoriju kretanja Zemljinih veštačkih satelita, Nebesku mehaniku i teoriju kretanja Zemljinih veštačkih satelita, Sfernu astronomiju i Opštu astronomiju I. Na poslediplomskim studijama predavao je i sledeće predmete: Kretanje velikih planeta i Metode nebeske mehanike. Napisao je stalni univerzitetski udžbenik Osnovi teorije kretanja Zemljinih veštačkih satelita, Naučna knjiga, Beograd, 1976, prvi te vrste u zemlji. Glavna oblast naučnog rada mu je nebeska mehanika, specijalno kretanje malih planeta i njihovi proksimiteti. Objavio je 32 naučna rada i 6 stručnih radova. Učestvovao je na više domaćih i stranih kongresa, na kojima je saopštio 8 naučnih radova, koji su objavljeni. Bio je član komisija i rukovodilac kod nekoliko magistarskih radova i doktorskih disertacija. Učestvovao je u izradi efemerida za Godišnjak našeg neba i u naučnim projektima Instituta za astronomiju sa Republičkom zajednicom nauke Srbije. Pisao je recenzije za univerzitetske udžbenike. Bio je član Uređivačkog odbora i Izdavačkog saveta naučnog časopisa Publications of the Department of astronomy, Faculty of sciences, University of Beograd i poslove oko uređivanja i izdavanja ovog časopisa je vodio 12 godina, za koje vreme su objavljeni brojevi od 2(1970)-11(1981). Bio je član: Finansijske, Materijalne i Kadrovske komisije PMF. Bio je član: Veća i Skupštine PMF, Saveta Odseka za matematiku, mehaniku i astronomiju istog fakulteta. Bio je predsednik Kadrovske komisije Odseka za matematiku, mehaniku i astronomiju PMF. Bio je član: Stručnog veća za mehaniku, astronomiju i astrofiziku Univerziteta u Beogradu, Nacionalnog komiteta za astronomiju, Saveta Seizmološkog zavoda Srbije, Saveta i Naučnog veća Astronomske opservatorije u Beogradu. Bio je predstavnik Univerziteta u Beogradu u Savetu VII beogradske gimnazije. Jedan je od osnivača Astronomskog društva „Ruđer Bošković”. Član je Međunarodne astronomske unije (XIV GA IAU, Brajton, 1970) i njene Komisije za nebesku mehaniku (XV GA IAU, Sidnej, 1973). Preminuo je 2019. godine.


N. Pejović:
PROFESOR JOVAN LAZOVIĆ
(nekrolog)