•Je vrlo moćna kompresiona tehnika sa gubicima. U
stanju je da bez (za ljudsko oko) vidljivih gubitaka u
•kvalitetu slike, smanji
veličinu fajla na njen, npr. dvadeseti deo. Ovo je, u odnosu na tehnike kompresije
•bez gubitaka, ogromna
ušteda, jer se pri kompresiji slike bez gubitaka može postići ušteda
memorijskog
•prostora od jedva 50%. JPEG
koristi osobinu ljudskog oka da slabije uočava razlike u nijansama boje
nego
•u intenzitetu svetlosti.
Zato najbolje komprimuje fotografije u punoj boji. Slabije, ali ipak dosta
•dobro, pokazuje se kod slika u
nijansama sive boje (nijanse sive su ustvari nijanse svetlosti!)
•Najslabiji je kod
jednostavnih crteža sa oštrim ivicama i kod teksta, gde se i pri manjem
intenzitetu
•kompresije pojavljuju
vidljivi defekti – artefakti.
• Korisnik može da se, u
skladu sa namenom slike, opredeli za nivo kompresije. Što je viši nivo
kompresije,
•fajlovi će biti manji,
ali će i oštećenja slike biti veća. Osnovni problem u
korišćenju JPEG kompresije leži u
•činjenici da su
oštećenja nastala pri kompresiji trajna, i da se pri višestrukim
editovanja slike, gubici
•akumuliraju. Posle
većeg broja sesija editovanja (dekompresija, editovanje, kompresija pri
snimanju
•izmenjenog fajla), slika više
neće dobro izgledati.
•Nema
editovanja bez gubitaka (čak ni
rotacija za 90 ili 180 stepeni, flip horizontal i
•vertical i crop nisu
operacije bez gubitaka). Zato nikada ne treba editovati JPEG slike. Edituje
•se original, koji se
čuva u sirovom (nekomprimovanom) obliku, ili u formatu koji komprimuje
•bez gubitaka (kao što su TIFF ili BMP),
a JPEG kopija se pravi od originala tek u poslednjem
•trenutku, kada hoćemo
da napravimo mali fajl koji ćemo poslati preko mreže.
•