JPEG kompresija
•Je vrlo moćna kompresiona tehnika sa gubicima. U stanju je da bez (za ljudsko oko) vidljivih gubitaka u
•kvalitetu slike, smanji veličinu fajla na njen, npr. dvadeseti deo. Ovo je, u odnosu na tehnike kompresije
•bez gubitaka, ogromna ušteda, jer se pri kompresiji slike bez gubitaka može postići ušteda memorijskog
•prostora od jedva 50%. JPEG koristi osobinu ljudskog oka da slabije uočava razlike u nijansama boje nego
•u intenzitetu svetlosti. Zato najbolje komprimuje fotografije u punoj boji. Slabije, ali ipak dosta
•dobro, pokazuje se kod slika u nijansama sive boje (nijanse sive su ustvari nijanse svetlosti!)
•Najslabiji je kod jednostavnih crteža sa oštrim ivicama i kod teksta, gde se i pri manjem intenzitetu
•kompresije pojavljuju vidljivi defekti – artefakti.
• Korisnik može da se, u skladu sa namenom slike, opredeli za nivo kompresije. Što je viši nivo kompresije,
•fajlovi će biti manji, ali će i oštećenja slike biti veća. Osnovni problem u korišćenju JPEG kompresije leži u
•činjenici da su oštećenja nastala pri kompresiji trajna, i da se pri višestrukim editovanja slike, gubici
•akumuliraju. Posle većeg broja sesija editovanja (dekompresija, editovanje, kompresija pri snimanju
•izmenjenog fajla), slika više neće dobro izgledati.
•Nema editovanja bez gubitaka (čak ni rotacija za 90 ili 180 stepeni, flip horizontal i
•vertical i crop nisu operacije bez gubitaka). Zato nikada ne treba editovati JPEG slike. Edituje
•se original, koji se čuva u sirovom (nekomprimovanom) obliku, ili u formatu koji komprimuje
•bez gubitaka (kao što su TIFF ili BMP), a JPEG kopija se pravi od originala tek u poslednjem
•trenutku, kada hoćemo da napravimo mali fajl koji ćemo poslati preko mreže.
•